BANJALUKA - Sve je počelo prije 150 godina, kada su monasi u samostanu Marija Zvijezda počeli praviti trapističko pivo, a od te male do sadašnje Banjalučke pivare, svaka kap "božanskog pića" pažljivo je osmišljena da zadovolji i najprobirljivija pivopijska nepca.

Pivarski zanat sa sobom su u Banjaluku donijeli trapisti, a posebne zasluge za razvoj "Banjalučke pivare" ima Čeh Elegijus Blavart, koji je kao priznati stručnjak za pivarstvo stigao u Banjaluku 1895. godine, kako bi u trapističkoj pivari nadgledao montažu novih postrojenja te svoja znanja prenosio na zaposlene. Nedugo nakon toga rodila se i potreba za gradnjom nove zgrade i većih postrojenja, da bi krajem 19. vijeka pivara u Trapistima počela sa proizvodnjom piva novom i za to vrijeme naprednom tehnologijom.

Burna istorija nije zaobišla ni pivaru pa je sve išlo u pravom smjeru sve do velike ekonomske krize, a svjetski rat koji je uslijedio, šteta od bombardovanja i mnogi drugi faktori uticali su na trapiste, koji su digli ruke od svog pivarskog sna i iselili se, a već 1946. socijalistička vlast konfiskovala je pivaru.

No, pivari je to donijelo čak dvije reforme, a i prvo pivo po imenu "Nektar", gdje se nekoliko desetina hiljada boca "Nektara" proizvodilo na sat polovinom šezdesetih godina prošlog vijeka.

Da ništa nije stalo na put rastu i napretku pivare, pokazuje i to što je ona preživjela tri rata, zemljotres 1969. godine, da bi 1973. bila puštena nova linija za flaširanje, a što se više piva pilo, stigle su i nagrade, pa je tako "Nektar" dvije godine kasnije osvojio nagradu za kvalitet u Sarajevu i Briselu.

Tih godina pivara prvi put proizvodi više od 500.000 hektolitara te izvozi u Italiju i SAD.

Pred kraj postojanja SFRJ pivara je imala više od 600 zaposlenih i bila je sedma u zemlji po prodaji piva, a kada se situacija u sadašnjoj državi smirila, 1995. pivara je proglašena za državno preduzeće od posebnog značaja za RS, kada je naglo porasla proizvodnja i izgrađena su postrojenja kapaciteta milion hektolitara godišnje.

Potvrda kvaliteta "Nektar" piva stigla je od Briselskog instituta 2009. godine, a vjerni potrošači su svom omiljenom pivu dodijelili status superbrenda u BiH.

Godinu za godinom nizale su se nove saradnje i nagrade te je "Nektar" nastavio korak s vremenom, dobio je moderan i atraktivan dizajn.    Koliko je pivara značajna za grad na Vrbasu, govori i to što je u dugoj tradiciji nastala i rasla zajedno sa Banjalukom, a pivarska industrija je vijek i po okosnica banjalučke regije i predstavlja siguran posao i izvor stalnih prihoda za stotine radnika, koji su prošli kroz njene proizvodne pogone.

O tome svjedoče bivši i sadašnji radnici, koji su radili na različitim poslovima i koji s osmijehom pričaju o istoriji i anegdotama, ali i omiljenom pivu.

Tako Petar Račić, penzioner, koji je radio na filtraciji piva, ističe da je "Banjalučka pivara" njegova kuća.

"Ovdje sam išao u osnovnu školu, koja je bila preko puta, i kao učenik sam tu posadio boriće", prisjeća se Račić.

Još jedan penzioner Mićo Grabovac priča da je od 1980. godine u pivari, gdje se kao kuvar piva zaposlio nakon srednje škole te cijeli radni vijek ostao tu.

Da se tradicija pravljenja piva prenosi s koljena na koljeno, potvrđuju penzioner i njegov sin Mišo i Aleksandar Stančić, kuvari piva.

"Ovdje sam proveo radni vijek, stekao penziju, a sin je počeo raditi poslije mene", ističe Mišo.

Tu su takođe i Nemanja i Braco Žutić, sin i otac zaposleni na fermentaciji piva, a sa osmijehom Braco priča da je u "Banjalučkoj pivari" proveo 36 godina, dok je sin nastavio njegovim stopama.

Momčilo Ždrnja, penzioner, koji je bio poslovođa u ambalažiranju i predsjednik Sindikata, smatra da je pivara simbol i sinonim ovog grada te institucija koja je u 150 godina postojanja učestvovala u urbanizaciji i evropeizaciji Banjaluke.

Omiljeno pivo mu je, priča, "Crni Đorđe", a prisjetio se i jedinstvenog načina pripreme ovog pića.

"Nekada smo mi tamno pivo pravili na jedan način, kada je bila opšta moda pri proizvodnji ovog piva. Slad se tada pržio u velikom pržnju, kao onom za kafu, na otvorenoj vatri, i dok bi trajala ta karamelizacija slada, po čitavoj pivari se širio nevjerovatan, topao miris slada", priča Ždrnja.

Ova firma je dala stipendiju Dariju Čeki, kuvaru piva i operatoru filtracije, nakon čega je odlučio da se zaposli i ostane ovdje, a trenutno obavlja i funkciju predsjednika Sindikata.

On se prisjetio i anegdota koje su doživjeli, pa tako izdvaja onu kada su sa prethodnim direktorom Nikolasom Penijem svi radnici počeli rekreativno trčati, dok su sa sadašnjim Ilijom Šetkom svi postali pjevači.

I Stefan Ilić, radnik na mašini za punjenje piva, kaže da za njega pivara predstavlja veliki brend, tradiciju Banjaluke i Republike Srpske.

Na pitanje koje im je omiljeno pivo, većina ovih bivših i sadašnjih radnika odgovara "Nektar", dok se nekolicina njih odlučila za tamno i banjalučko.

Kažu da je svako od njih posebno, dok neki ističu da čak i ribe u Vrbasu znaju da je banjalučko pivo najbolje.

Jedina domaća pivara u RS koja tokom godina nije mijenjala recept za najprepoznatljiviji domaći brend, na godišnjem nivou uključena je u više od 400 aktivnosti u oblasti sporta, kulture, obrazovanja i podrške projektima, pa tako pored brojnih festivala koje podržava, ona sponzoriše i FK Borac, KK Borac, "Banjalučki polumaraton", "Nektar Color Fun Run", "Ljeto na Vrbasu", „Teatar fest“, „Run 4 Falcons“, "Moto fest Istok", "Negujmo žurka" i brojne druge događaje. Svi veliki festivali na našim prostorima ne prolaze bez vrhunskog okusa piva, koji garantuje nezaboravnu zabavu, pa su tako "Nektar Garden Fest" i "Nektar OK fest" festivali na kojima "Nektar" pivo u vreloj i energičnoj atmosferi gasi žeđ brojnim ljubiteljima dobrog zvuka.