Ko su Trapisti?

Banjalučka pivara je osnovana 1873. god. Osnivači pivare su redovnici samostana Marija Zvijezda iz reda Trapista. Manastir se nalazi u blizini pivare. Trapisti pripadaju redovničkom redu koji živi po pravilima svetog Benedikta.

Red Trapista se prvi put spominje u 17 vijeku pojavom reformatorskog pokreta koji je započeo u samostanu Noter Dam de la Trape. Po tom samostanu dobijaju i ime. Rasprostranjeni su po čitavom svijetu. Karakteristika za taj red je da iz crkvi iznose sve što je suvišno, moto reda je tišina i rad.

Za njih se povezuje obaveza šutnje premda nisu zavjetovani na šutnju. Šutnja u njihovom redu je samo u vrijeme koje je odredjeno za molitvu. Izmedju molitvi dan im mora biti ispunjen radom, pošto po njihovim riječima djavo boravi u neradu.

U čitavom svijetu su poznati po tome što su organizovali različite oblike proizvodnje i za svoju proizvodnju vezali lokalno stanovništvo koje je radilo na njihovim imanjima.

Gdje god su dolazili organizovali su proizvodnju sira, piva, sukna i svoje proizvode su prodavali na lokalnom tržištu. Poznati su po tome da su u sklopu samostana imali i sirotišta u koja bi prihvatali napuštenu djecu, brinuli se o njima, učili ih zanatima i priča kaze da djeca kada bi odrasla iz njihovog sirotišta bi odlazila sa znanjem jednog od zanata iz tog vremena i alatom potrebnim da sama počnu raditi posao koji su učili.

Istorija Banjalučke pivare

Trapisti u Banjaluku dolaze polovinom 19. vijeka, kupuju zemlju u Delibašinom selu, osnivaju samostan i počinju sa svojim radom. Osnivač samostana i pokretač svih aktivnosti, a samim tim i osnivač banjalučke pivare je redovnik Franc Pfaner.

Među prvim poslovima pokreću proizvodnju piva. Prva proizvodnja koja je bila probna krenula je 1873. što se uzima i za datum osnivanja Banjalučke pivare.

U to vrijeme počinju sa proizvodnjom sira ( u danima najveće proizvodnje proizvodili su i do 400 kg sira dnevno),  proizvodnjom makarona, sukna, grade prvu hidrocentralu, grade most preko rijeke Vrbas. 

Izgradnja mosta na Vrbasu I u svim tim poslovima zapošljavaju lokalno stanovništvo. Pivara u početku pokušava sama da proizvodi hmelj međutim rezultati nisu bili zadovoljavajući.

Dugo godina pivara je sama proizvodila slad koji je koristila u procesu proizvodnje piva. U prostoru starog klijališta (mjesto gdje je klijao ječam) sada se nalazi novo postrojenje amonijačnih kompresora, a na lokaciji sušare slada danas se nalaze rezervoari za amonijak.

Poslije drugog svijetskog rata pivara je nacionalizovana i prelazi u vlasnistvo države. Od svih poslova kojim su se bavili Trapisti do danas je ostala jedino proizvodnja piva.

'Banjalučka pivara'' je 1975. godine ušla u sastav agroindustrijskog poljoprivrednog kombinata ''Bosanska Krajina'', čija je članica bila do 1989. godine, kada je istupanjem postala samostalno preduzeće.

U toku 1991. godine izvršena je promjena strukture vlasništva i ''Banjalučka pivara'' je registrovana kao dioničko društvo u mješovitoj svojini, pri čemu je jedan dio kapitala ostao u društvenoj svojini, a drugi dio kapitala je prodajom internih dionica radnicima, postao dionički.

Kasnije, na osnovu zakonskih propisa, kapital preduzeća u društvenom vlasništvu postaje državni. Istovremeno ''Banjalučka pivara'' je proglašena preduzećem od interesa za Republiku Srpsku.

Početkom 2003. godine dolazi do prenosa državnog kapitala u akcijski, čime Banjalučka pivara postaje akcionarsko društvo.
Krajem 2004. godine okončana su investiciona ulaganja u modernizaciju i proširenje proizvodnih pogona, čime je proizvodni kapacitet podignut na 1.000.000 hl piva godišnje.

Banjalučka pivara je od jedne male pivare koja je u početku služila samo za potrebe samostana izrasla u jednu veliku i modernu pivaru čiji je kapacitet proizvodnje dovoljan za snabdijevanje cijelog BiH tržišta.

Pivara danas

U cilju zadovoljavanja potreba potrošača i cjelokupnog modernizovanja poslovanja i pristupa tržištu, trudimo se da budemo u korak sa svjetskim proizvođačima piva, kvalitetom ali i izgledom ambalaže. Česte promjene oblika i načina pakovanja se dešavaju iz razloga što se i zahtjevi tržišta jako često mjenjaju.

Banjalučka pivara čini sve da svoje potrošače dostojno nagradi prvenstveno kroz korištenje samo najboljih sirovina. To znači njemački hmelj i slad i kristalno čistu vodu iz Banje Luke.
- Mnogo smo radili na tome da približimo kvalitet našeg proizvoda našim potrošačima i sudeći po reakcijama ljudi, sve ukazuje na to da smo uspjeli u tome.
2009. godine Banjalučka pivara je investirala u nabavku opreme za pakovanje piva u modernije i praktičnije pakovanje. Sada koristimo brendiranu foliju, za razliku od dosadašnjeg kartonskog pakovanja.
Pored toga, proširili smo asortiman sa 0.5L nepovratnom bocom, i time omogućili našim potrošačima da uživaju u Nektar pivu, a da pri tom ne moraju da razmišljati o povratu amblaže.

Pivopije sada mogu da kupe pakovanje u brendiranoj foliji - 12 komada boca 0.5L (nepovratna boca) i 24 komada 0.33L. Osim modernog izgleda, novim načinom pakovanja u brendiranu foliju, sav repromaterijal možemo kupovati sa lokalnog tržišta što je još jedan od načina da pomognemo razvoj domaće privrede.

Proširenje tržišta i izvoz

I u ovoj godini nastavili smo sa strategijom konstantnog ulaganja u proširenje prodajne oblasti kako bismo pokrili cijelu BiH, kao i sa uvođenjem inovacija kako bismo privukli nove potrošače. Obnovljeni fokus na izvoz će takođe pomoći da se ubrza rast prodaje. Naš glavni cilj jeste da iskoristimo što veći procenat našeg kapaciteta.
Prvi korak, kada je u pitanju izvoz, bio je proširivanje tržišta. Teško je u ovom trenutku govoriti o rastu izvoza piva jer su tržišta na koja smo počeli da izvozimo još uvijek svježa. Ljudi se tek upoznaju sa Nektarom u mnogim zemljama. Trenutno nas zadovoljni potrošači konzumiraju u SAD, Kanadi, Velikoj Britanij, Austriji, Švedskoj, Hrvatskoj i Srbiji. Državni odbor za pića u Torontu stavio je Nektar na listu stalnih dobavljača, pri čemu je distribucija ovog piva proširena na 150 marketa. U toku su pregovori sa velikim trgovačkim lancima u ovim zemljama za trajno uvođenje Nektar piva u njihovu standardnu ponudu.

Sponzorstva

U Banjalučkoj pivari uvijek se trudimo da podržimo što veći broj kulturnih i zabavnih dešavanja. Nastojimo da podržimo sve vrste aktivnosti, bez obzira da li su sportskog, društvenog ili humanitarnog karaktera.  
Veoma smo aktivni u sferi sporta, posebno u košarci. KK Borac Nektar je vodeći košarkaški klub u BiH i veoma smo ponosni na našu zajedničku i pobjedničku istoriju. Saradnju imamo i sa gradskim pozorištem Jazavac, podržavamo mlade glumce i njihove aktivnosti. Nektar je bio zvanično pivo Svjetskog prvenstva u raftingu 2009.godine a takođe je i generalni sponzor Nektar Demofest-a,  najvećeg festivala mladih bendova u cijelom regionu. U okviru Nektar Music Stage-a organizovan je koncert Lenny-ja Kravitz-a čime se Banjaluka polako ali sigurno približava vodećim svjetskim kulturnim centrima.

Zaštita domaće proizvodnje

Pivo je bilo i ostalo najomiljenije alkoholno piće većini stanovništva na ovim prostorima. Tu se ništa nije promjenilo. Razlika između nekad i sad je u činjenici da je domaće pivo nekad bilo omiljeno pivo stanovništva dok je danas situacija potpuno drugačija. Strana piva su preuzela lidersku poziciju. Uprkos činjenici da domaće pivare imaju kapacitet da zadovolje potrebe stanovništva, zbog nepostojanja sistema zaštite domaćih proizvođača i dalje se najviše konzumira pivo iz uvoza. U promjeni takve situacije možemo se osloniti samo na organe BiH.

BIH je posebna i po tome što ima najveći postotak uvoza piva u Evropi, a to je negdje oko 60%. Većina tog piva dolazi iz susjednih država, koje same uvoze svega tri do pet posto svoje potrošnje, tako da imamo veoma neuravnotežene trgovinske odnose. Zbog različitih razloga, od kojih je najvažniji taj da imamo trgovinsku politiku, izuzetno je teško uvoziti. Takva situacija postoji već pet do šest godina. Nalazimo se u jednoj veoma nepovoljnoj situaciji i željeli bismo da Vlada preuzme incijativu i podrži domaće proizvođače.

Na kraju, ako nemate domaću proizvodnju, nemate zaposlenje, a samim tim ni doprinose i poreze, jednostavno nemate privredu koja funkcioniše. Mislim da taj stav treba da se mjenja, kako od Vlade tako i od potrošača. Poenta je u tome da kao potrošač treba da trošite domaće proizvode, jer na taj način pomažete domaću privredu. Ako sami sebi pomognemo svima će biti bolje, a vrlo mali broj potrošača to vidi. Jako je važno da trošenje uvezenih proizvoda znači i izgubljeni novac za domaću privredu.